Devetu godišnjicu od proglašenja nezavisnosti Crne Gore rodonačelnici te ideje, Liberalni savez i njihov lider Slavko Perović dočekuju izopšteni iz političkih tokova, a na vlasti je i dalje Milo Đukanović, koji im je preoteo suverenističku orijentaciju zbog koje ih je svojevremeno progonio i optuživao za izdaju, saopštili su sagovovornici „Dana“, komentarišući Đukanovićeve političke „lupinge“ od velikorsbina i velikog zagovornika Jugoslavije i zajedničke države sa Srbijom pa do pobornika nezavisnosti kojoj se svojevremeno žustro protivio.
Nekadašnji liberal, predsjednik Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević, kazao je da je Đukanović od Liberalnog saveza brutalno oteo ideju nezavisnosti a od građana državu.
– Od osnivanja LSCG 1990. godine DPS se na sve načine trudio da uništi tu partiju sa programskog i funkcionalnog aspekta. Sjetimo se kampanje za izbore u decembru 1992. godine, barikada u Bijelom Polju kada su aktivisti DPS-a onemogućili liberalima ulazak u grad. Isti scenario ponovio se u maju 1998. godine u Beranama. Bio je to kontinuirani udar na izvorne nosioce suverenističke ideje – prisjeća se Janjušević.
O tadašnjem odnosu Đukanovića prema liberalima i ideji nezavisniosti najbolje svjedoči njegova izjava iz 1993. godine. Dok je Perović predvodio LSCG i zalagao se za osamostaljenje Crne Gore, Đukanović je veličao srpstvo i Jugoslaviju.
– Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet. Poručujem Liberalnom savezu i nekim drugim manje uticajnim partijama koje se vrlo zalažu za otcjepljenje da su osvojili 12-13 odsto biračkog tijela, pa im se upravo toliko i poklanja pažnje – govorio je tada Đukanović.
Janjušević se prisjeća da je u to doba Đukanović liberale nazivao Špegeljevim saradnicima, ustašama i pomagačima u ostvarivanju NDH.
– Nakon toga je DPS krenuo u stvaranje državne zajednice Srbija i Crna Gora 2002. godine. Tada su liberali etiketirani kao četnici i saradnici Vojislava Koštunice. Sve se to dešavalo zato što LSCG nikada DPS-u nije odgovarao kao politički saveznik jer ne bi pristali na stvaranje monopolističke privatne države. Zato je DPS učinio sve da LSCG zamrzne djelovanje i praktično nestane sa političke scene – zaključio je Janjušević.
Početkom devedesetih Đukanoviću su smetali i pripadnici Saveza reformskih snaga Anta Markovića, takođe zagovornici nezavisne Crne Gore. U julu 1900. godine optužio ih je da nude „politiku agresivnog antikomunizma i gotovo patološke srbofobije”.
– Iza nevještih reformskih maski lako je prepoznati protagoniste bivše, od naroda odbačene, politike nekoliko mladih, nezadovoljnih vlastohljebnika, šačicu crnogorskih nacionalista, šačicu suludih islamskih fundamentalista i albanskih separatista, koji svom narodu nude mržnju – optuživao je Đukanović one na čijoj će ideji kasnije sebi obezbijediti opstanak na vlasti.
Po riječima analitičara Srđana Vukadinovića, sa političke scene potpuno su sklonjeni izvorni i iskreni zagovornici ideje nezavisne Crne Gore. Prema njegovom mišljenju, Crna Gora, koja je stvorena na referendumu 2006. godine, postala je zemlja sa još dubljim podjelama.
– Nezavisnost Crne Gore nije dobijena na prirodan način, kako sa aspekta stanja svijesti sa kojim je trebalo sačekati da sazri, tako i sa procentom koji je tada ostvaren. Na tim podjelama profitiraju upravo oni koji su preoteli ideju nezavisne Crne Gore od onih koji su njeni tvorci. Današnja Crna Gora je zemlja crnogorskih „partiota“ koji taj partiotizam prodaju za dobre pare od raznih projekata ili ustoličenjima na nezaslužene pozicije – kaže Vukadinović.
Liberalni savez osnovan je 1990. godine kao izvorna suverenistička stranka i čitavo njihovo političko djelovanje obilježila je borba za nezavisnu Crnu Goru. Iste godine Đukanović je pozivao na odbranu Kosova „svim sredstvima“.
– Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli, Kosovo se mora braniti svim sredstvima – govorio je Đukanović u julu 1990. godine.
Dok je Slavko Perović početkom devedesetih držao antiratne mitinge, Đukanović je poručivao da „zbog šahovnice mrzi šah“.
– Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko. Ne može se mahati grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom. „Šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji tipa kalašnjikov. Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena –pričao je 1991. godine Đukanović.
Priželjkivao je i drugačije granice sa Hrvatskom od onih koje su „iscrtali priučeni boljševički kartografi“. U junu 2000. godine javno se izvinjavao Hrvatskoj „za svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke koje im je nanio bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA u tim tragičnim događajima“.
U maju 1998. godine, uoči parlamentarnih izbora, Đukanović je poručivao da se „zbog vjekovnih bratskih veza, zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom“. Nakon toga mijenja politiku preotimajući program LSCG i postaje zagovornik crnogorske nezavisnosti prisvajajući ključne zasluge sebi i Demokratskoj partiji socijalista. V.R.
Mrzio ustaše, četnike i stopostotne Crnogorce
Tokom 1992. godine Milo Đukanović je govorio da „od svega najviše mrzi četnike, ustaše i stopostotne Crnogorce”.
– Slobodan Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije – rekao je tada Đukanović.
Zbog političkih interesa kasnije se okrenuo protiv Miloševića, kojeg već 1997. godine naziva „prevaziđenim političarem“.
Zavadi pa vladaj
Po mišljenju Srđana Vukadinovića, nije velika sreća u tome što vladajuće strukture tvrde da se pozicija Crne Gore najbolje vidi po odnosu EU i NATO-a prema njoj. Kako je rekao, to neće smanjiti podjele u društvu, već će ih dodatno produbiti.
– U Crnoj Gori danas caruju nepotizam, kriminal i korupcija. Uprkos neutemeljenim i površnim ocjenama, Crna Gora je danas, devet godina od referenduma, mnogo više podijeljena nego što je bila – kazao je Vukadinović.